Zadržati sebe u konfliktu
U konfliktu mi je najteže ostati pri sebi. U trenutku kada se pojavi napetost, moj živčani sustav često bira staru strategiju: ili se povučem i ušutim, ili krenem objašnjavati, opravdavati se, braniti se. Ponekad se samo zamrznem. Sve to radim kako bih smanjila neugodu koja se pojavi u tijelu: stezanje u prsima, knedlu u grlu, napetost u želucu.
Tek kasnije, kada sve prođe, shvatim da sam opet odstupila od sebe, od onoga što stvarno osjećam, trebam i vjerujem.
Na radionici istražujemo što znači ostati uz sebe i kada je teško:
kako prepoznati trenutak u kojem gubimo svoj glas
kako se vraćamo u tijelo kada nas emocije preplave
što je moj prostor, a što tuđi
koje su moje granice, a koje reakcije nisu moje, nego naučeni obrasci
gdje je ona mala pauza u kojoj mogu odabrati drugačije
Zadržati sebe u konfliktu ne znači pobijediti, dokazati ili biti glasnija.
To znači ne izdati sebe.
To je trenutak u kojem mogu reći:
“Ovo mi je važno.”
“Ovo me povrijedilo.”
“Ovo trebam.”
“Ne želim na ovaj način.”
To je sposobnost da ostanem u kontaktu sa sobom, a onda i s drugom osobom, bez bježanja i bez napada.
Kroz crtanje ćemo se pitati:
Kako izgleda moje “ja” u konfliktu?
Što ga najlakše izbriše?
Što mu daje snagu da ostane prisutno?
Kako izgleda moja granica?
Gdje se u tijelu javlja prvi signal da se udaljavam od sebe?
Crtanje nam pomaže vidjeti ono što često ne znamo imenovati. Vizualizira ono što tijelo već zna.
Ovo je poziv da istražimo kako izgleda konflikt u kojem se ne moramo izgubiti, nego ostati, dovoljno čvrste i dovoljno mekane u isto vrijeme.